Dodje momenat u zivotu svakog od nas da se zapitamo isto... Da li nam trebaju knjige o samopomoci i kako citanje istih moze da utice na nas zivot, raspolozenje ili ponasanje? Ne mogu a da se ne zapitam da li sam ja trenutno u stadijumu kada mi trebaju...Mislim ne jedna, nego sve i jedna, koje se bave kanalisanjem nervoze... Jako sam nervozna, svaka sitnica mi smeta...Pokusavam da dokucim uzrok, ali mi ne ide....
Da li je istina da svi mi kad ustanemo trebamo da smo spremni da pojedemo kofu govana koja ce nam biti servirana tog dana?
Da li se kadkad desava da i mi sami punimo tu kofu za sledeci dan?
Da li je dnevna doza jedna kofa ili vise, pa ako govana ostane treba da ih cuvamo za sutra?
Mnogi ce pomisliti da sam luda sto o ovome pisem a ja cu im se na tome zahvaliti i reci neka sam luda, lud se covek izleci, a da sam recimo glupa kao oni sto tvrde da sam luda, gde bih to mogla makar i da zalecim ako ne izlecim?
I da, nisam luda zato sto mislim da smo svi mi do odredjene granice spremni na maltretiranje i prilagodjavanje, pa ko koliko voli...
I zasto su ljudi nervozni?
I zasto sam ja nervozna?
Da li mi da bih to resila trebaju knjige ili razgovor sa samom sobom?
A ko prica sa samim sobom osim ako nije lud...
A opet to sto je neko lud, ne znaci da je glup....
I tako u krug, nekad prost a ponekad i prosiren sa pokojom premisom, mislju, drustvenom normom ili cime god, i u krug i u krug...
I kako pobogu izaci iz kruga?
I kako izbeci zivotnu kolotecinu?
Ne postoji univerzalno resenje, kako je svaka osova inividua za sebe i resenje je za svakoga individualno...
Ni jedna knjiga o samopomoci ne moze pomoci svim ljudima u potpunosti, nekima moze vise a nekima manje, nekima nimalo a nekima skoro pa....
Mislim da je krajnje vreme da prekinem da rabim tastaturu i da odem da potrazim svoje resenje...
Нема коментара:
Постави коментар