Danas sam nešto shvatila. Zapravo, danas sam postala svesna činjenice da moje pisanje u svakoj osobi sa meni sličnim razmišljanjima probudi znatiželju. I trebalo bi tako...Ali isto tako sam shvatila da moj blog čitaju svi sem mojih pravih prijatelja. Pokušavam da odgonetnem zašto je to tako i zašto moja razmišljanja, nedoumice, brige, strahovi i ostala osećanja oja se vrtoglavo smenjuju iz dana u dan, više interesuju ljude koji me ne poznaju, koji me nikada nisu videli, nego ljudi do kojih mi je stalo? Pokušavam da ih opravdam time da je to zbog toga što smo često zajedno, što puno toga znaju o meni, pa nema potrebe da o tome i čitaju. Ali s druge strane, zar nije logično da bi oni pre potpunih stranaca trebalo da mi daju pohvalu, savet, kritiku...prosto da imaju mišljenje o onome što radim? Opet puno očekujem, opet se poistovećujem, opet projektujem sebe kroz druge ljude... moje ljude... moje najbliže.
Danas sam još nešto shvatila. Zapravo danas sam postala svesna činjenice da u međuljudskim odnosima mnogo više pružam nego sto dobijem, ako se to uopšte može izmeriti... Ili ja prosto ne znam da prepoznam pozitivnu energiju kod ljudi koja je usmerena ka meni..Ili ne mogu da uočim neki lep gest ukoliko je iole prikriven, ukoliko nije očigledan...Jer opet ,kod mene je sve načisto...Ja svoje simpatije i nesimpatije vrlo javno pokazujem i ljudima do kojih mi je stalo pružam do znanja da su mi bitni.... Bez čitanja izmedju redova...Bez lazi i foliranja...Jer nisam dobar folirant...I zato mi je bitno da čujem...Da osetim....
I još nešto sam danas shvatila... Ja sam jako isključiva osoba. Ujedno sam i veoma tolerantna, ali i moja tolerancija ima svoju granicu. Reče mi neki gost, astrologijom se bavi, da imam jako dobru intuiciju i da sam pomalo vidovita. I da... već vidim unapred šta će se dogoditi. Doći će do tačke kada ću reći dosta....Doći će do momenta kada ću sve oterati. I onda ću napokon zaključati vrata i ostati sama...U svom miru i tišini....
Нема коментара:
Постави коментар