Translate

Share

недеља, 21. септембар 2014.

Znam...

Kako Marina voli da kaze - Od danas sam turista :)
Lagano odbrojavam dane kada cu se zaputiti- kuci...ili je mozda ovo postala moja kuca...ili sam suvise nemirnog duha da bih igde imala kucu?
Ne mogu a da ne postavim sebi pitanje sta sam sad i gde sam sad. Kako u vrlo kratkom vremenskom roku ispracamo jedni druge, tako kao da lagano deo po deo euforije letnjeg zivota ovde sa ovim ljudima, umire u meni. Zavucem se u sobu i gledam u plafon i i dalje ne mogu da dokucim da li bih isla ili ostala? Gde da idem i gde da ostanem? Neki ljudi iz onog dela mog zivota mi uzasno fale, isto tako znam da ce mi vecina ljudi iz ovog dela mog zivota isto toliko a mozda i vise faliti...
Zelim da posvetim ovaj post njima...
Ljudima koje sam ovde upoznala
Ljudima koji su na bilo koji nacin uticali na mene...
Ljudima koji su me nervirali i koje svim srcem volim...
Ljudima sa kojima sam se svadjala i sa kojima sam pevala...
Ljudima koji su me popravili i koje sam popravila....
Ljudima koji su me pokvarili i koje sam pokvarila...
Ljudima koji su me naucili i koje sam naucila...
Ljudima koji su me usrecili i koje sam usrecila...
Ljudima koji su me rastuzili i koje sam rastuzila...
Ljudima sa kojima sam jela i pila....
Ljudima sa kojima sam se smejala i plakala...
Ljudima kojima sam davala savete i koji su me savetovali...
Ljudima koji su mi pomogli i kojima sam pomogla...
Ljudima na koje znam da mogu uvek da se oslonim i koji se mogu osloniti na mene...
Ljudima koji su uvek dobrodosli i kod kojih znam da sam uvek dobrodosla...
Ljudima koji ce uvek biti tu i za koje cu uvek biti tu...
Ljudi koji su sve i kojima sam sve...
Mojoj letnoj porodici! :*



P.S. Samo da razjasnim da ne bude zabune. Moje misljenje je, a nadam se zbog ravnoteze sveta u kojem zivimo, i misljenje vecine ljudi, da su ljudi koji u kafanama igraju na stolicama, samo ljudi koji vole da se vesele, uzivaju u zivotu, koji zanaju sta je merak i sevdah, hedonisti i pozitivci. I tacka.





P.P.S. Sve vas puno volim, vi ste moje duse <3


четвртак, 11. септембар 2014.

Danas sam dobro...

Ne mogu da se ne zapitam koliko konfuznih ljudi , promenljivog raspolozenja, kao ja, zapravo postoji i kako se oni nose sa svojom prirodom. Sigurna sam da nema razloga sa budem kriticna prema sebi zato sto povezanost  ili otudjenost medju ljudima dolazi iz rata sa samim sobom. A ja sa sobom svakodnevno vodim zestok rat...I niko ne pobedjuje, bitke su jos uvek izjednacene, dva koraka napred i isto toliko nazad, milisekunde ce odlucivati o pobeniku, foto-finis...
Danas sam dobro...Ne mogu sebe da prepoznam... Toliko sam zacudjujuce mirno prihvatila neprijatnu situaciju u kojoj sam se danas nasla...Mozda zbog toga sto sam bila sama...samo ja...sa svojim mislima...ili mozda zbog toga sto sam se opet nekako, nekim cudom izvijorila iz situacije u kojoj se nalazim...I volim sto je tako...Trebalo mi je to...Da se vratim na staro...Na ne razmisljam unapred i da zivim trenutak...Bez nekih velikih planova, jer pobogu, planovi su tu da bi se izjalovili.

Sezona se priblizava kraju...Ne mogu da razucim da li mi je drago ili ne? Da li sam tuzna ili srecna, da li jedva cekam ili bih ostala...Sigurno da bih ostala, pod nekim drugim okolnostima, i ne toliko vremena i ne na jednom mestu, ne na ovom mestu... Neki ljudi ce zauvek ostati tu, blizu mene, u mom srcu, u mojim mislima, neki ne...Prosto nismo se nasli...I verovatno  nikad i necemo i da se jos desed godina vracam, jaz medju nama je previse dubok. Ali zato sam ove godine upoznala i neke druge ljude, za koje sam sugurna da ce ostati deo mog zivota.

GROFICA JELENA - E da  su mi njene doge, bar na pola sata...Samo bih u gacama setala :)
Najbriznije stvorenje koje sam skoro upoznala. Ne brini Jelo niko nije ni gladan ni zedan, mozes da se opustis uz neko pivce, malo toceno i uz rusku Galjinku :*

ZVEZDA IGOR - Secate se kako je nekada davno, neka tamo Ruska Jakic svako jutro sebe pozdravljala u ogledalu...E pa nas Igor se pozdravlja i pre podne i posle podne i uvece :) Zvezda akcionih i reakcionih filmova, volimo ga puno zato sto je jedinstven i neponovljiv.

Evo Gabrijela, stizem, znam da me ceka Nemanjin tiramisu u frizideru :)



четвртак, 4. септембар 2014.

Posustati ili odustati

U svakom slucaju, ni jedno ni drugo nije ono sto sam planirala, ono sto sam zelela....
Eto jos jednog razloga zasto ne treba praviti planove, zasto je spontanost najlepsa....
Ne volim tmurno i depresivno vreme, i ne volim kada po takvom vremenu nemam sta da radim, to mi daje puno vremena za razmisljanje, a razmisljanja mi u poslednje vreme ne teku u onom pravcu u kom bih zelela...I onda sam dosadna, sama sebi, sa svojim dvoumljenjima, analiziranjima, isprobavanjima, testiranjima...Onda ne pustam zivot da tece spontano i onda mi se sjebava ceo koncept...
Koncept srece...Jer jedino sto u zivotu zelim je da budem srecna!
Podrazumevalo to da sam slobodna, da putujem, da upoznajem, spoznajem i saznajem ili da se ucaurim rodim dvoje dece i menjam pelene, spremam ih za skolu, prolazim sa njima pubertet i njihove probleme, ili pak da izlazim, pijem i  provodim se, mada ovo poslednje mi vec neko vreme nije interesantno, da sedim sama na obali i cekam izlazak Sunca, da setam besciljno, da ucim i naucim, da napredujem, da uradim nesto, da budem ponosna, zadovoljna, mirna...
 Prihvatam...Svaki tezak trenutak koji je bio deo mog zivota, koji se desio da bih bolje razumela sebe i ljude koji me okruzuju, koji mi je pomogao da filtriram, osecanja i osobe, i koji mi je pomogao da naucim puno o sebi i ljudima...Neki teski trenutci su mi doneli i slobodu bez okvira, olaksanje, mogucnosti...
Ko kaze da cak i ako smo nemirnog duha ne mozemo ostati u jednom mestu neko vreme...duze vreme...svi mi volimo da smo sigurni i ususkani ponekad. Ne smemo dozvoliti da nas zarobi vestacka, nerealna, nestvarna sloboda. Dopusti sebi da se promenis da probas, da improvizujes, i zapamti, svi smo mi jedno, cak i kada se nasi putevi ne ukrstaju toliko cesto.
 Ponekad ne znamo pravu vrednost trenutka, dok ne postanu uspomene. Zato treba ziveti u trenutku a ne od uspomena. Lepe uspomene treba da nam budu pokretac. Uspomena se treba rado secati, sa osmehom na licu. Uspomene nam trebaju pomoci da donesemo pravu odluku...Ukoliko i tada budete neodlucni, bacite novcic, ali ne dajte da vas neko prevari samo jedno bacanje je dozvoljeno ;)